Na vrhu korena zuba mogu da se pojave promene koje se vide kao loptasta rasvetljenja na rtg snimku.U pitanju su ili infektivne promene-abscesi i granulomi, posttraumatske promene-traumatske ciste,ili razvojne anomalije-razvojne odontogene ciste.

Dijagnostikuju se uglavnom rtg snimkom,ako su asimptomatski,ali vrlo često daju simptome koji podrazumevaju bol i otok,pa je to razlog javljanja stomatologu.

 Potpuno tačna dijagnoza,da li je u pitanju cista ili granulom, može da se postavi samo patohistološkim pregledom tkiva.

Apikotomija i cistektomija su hirurške metode lečenja periapikalnih promena. Potrebno je ukloniti promenu u potpunosti iz kosti. To je jedini pouzdan način. U istom aktu tretira se i zub uzročnik, skraćuje vrh korena i kanal korena hermetički zatvara. Ukoliko je cistična lezija zahvatila veći deo korena, zub uzročnik je potrebno izvaditi a promenu obavezno hirurški ukloniti.

Intervencija se izvodi u lokalnoj anesteziji, koja je dovoljna da pacijent ne oseća nikakve bolove. Konci se skidaju za nedelju dana.

Ovako tretiran zub može da ostane u vilici još dugo i da bude uključen u protetsku rehabilitaciju (kao jedan od nosača mosta).

CISTE

Šta su to zubne ciste ?

 

 

Ciste su patološke šupljine koje su obložene tkivom i ispunjene tečnošću, mogu se razvijati u vilicima i u mekom tkivu (usna,obraz..).

Zubne ciste nastaju kao reakcija organizma na konstantnu infekciju koja dolazi preko vrha korena u vilicu iz zubne pulpe koja je inficirana (gangrena), kao posledica karijesa.

Zubne ciste se mogu razviti i okolo krunice neizniklog zuba, iz drugih razloga.

Da li može nastati veći broj cista u isto vreme ?

Ukoliko postoji više inficiranih zuba u ustima na svakom može nastati cista. Kod nekih ljudi veća je verovatnoća nastanka zbog loše higijene i netretiranih zuba sa velikim karijesom. U zadnje vreme smatra se da postoji i genetska predispozicija za razvoj ovih lezija, koje se svakako mogu sprečiti blagovremenom terapijom. Postoje neki urođeni sindromi kod kojih pored drugih poremećaja karakteristična je pojava multipnih cista.

Koji su simptomi koji mogu ukazati na postojanje ciste ?

Zubne ciste u najvećem broju slučajeva započinju rast bez simptoma dok ne dostignu odgovarajuću veličinu ili kada dospeju u stanje akutne infekcije. Sledeća stanja mogu ukazati na postojanje ciste :

Koji problemi mogu nastati kao posledica rasta ciste ?

Kako rastu postepeno resorbuju okolnu kost i mogu oslabiti vilice, oštetiti susedne zdrave zube, prodreti u susedne anatomske strukture (sinus, nos) i napraviti ozbiljne komplikacije.

Mogu se akutno inficirati i izazvati veliki otok na licu sa bolovima...

Gde se mogu javiti ciste osim na zubima ?

Praktično u svim tkivima, ali jedna od češćih lokalizacija je na donjoj usni. Ova cista nema veze sa zubima već nastaje zbog opstrukcije izvodnih kanala malih pljuvačnih žlezda koje se nalaze u sluzokoži usta. Do zapušavanja kanala dolazi zbog konstantnog grickanja donje usne (traume).

Kako se dijagnostikuju zubne ciste ?

Informacije koje pruža pacijent u vezi ranijih otoka, bolova i drugih simptoma su veoma značajne. Kliničkim pregledom se mogu uočiti karijesni zubi ponekad otok kod vrha korena i fistula.

Suverena dijagnostička metoda za zubne ciste je rtg snimanje zuba, pomoću koje možemo da postavimo dijagnozu. odredimo veličinu i lokalizaciju ciste, i odredimo adekvatnu terapiju. Kod svih zuba sa promenjenom bojom i velikim karijesnim lezijama obavezno je napraviti rtg snimak.

Zašto je bitno postaviti preciznu dijagnozu u vezi cista na zubima ?

Cista je patološka lezija koja kada se formira nastavlja potpuno nezavistan rast i razaranje okolne kosti bez obzira na stanje zuba od kog je nastala. 
Što znači ako se zub uzročnik izvadi ili izleči a cista ostane u vilici ona će i dalje nastaviti da raste svojim tokom.
Zato je potrebno izdiferencirati cistu od ostalih promena na zubnom korenu koje se za razliku od ciste mogu izlečiti tretiranjem uzročnika tj. inficirane pulpe

ABSCESI I GRANULOMI

Ove promene su, za razliku od cista,isključivo infektivne prirode, a infekcija potiče od inficirane zubne pulpe.Kroz otvor na vrhu korena mikroorganizmi prodiru u periapikalni prostor i šire infekciju dalje kroz kost.Imaju hronični karakter,odnosno,potrebno je vreme da se formiraju i da postanu radiološki vidljive.

Uglavnom postoje bez simptoma, ili su u pitanju blage tegobe,pa se otkrivaju slučajno,rtg snimkom,međutim mogu i da akutiziraju i daju burnu kliničku sliku, sa pogoršanjem opšteg zdravstvenog stanja.

Apscesi predstavlja čestu formu dentalnih zapaljenja (zapaljenja koja vode porijeklo od zuba) i predstavljaju odraz dobre reakcije organizma. Najčešće nastaju kao posledica neliječenog karijesa i oboljenja pulpe zuba (pulpita). Zapravo, zbog prelaženja infekcije sa pulpe zuba, preko otvora vrha korijena zuba, na tkivo oko zuba dolazi do njegoveog zapaljenja. U nekim slučajevima dolazi do stvaranja gnojne kolekcije odnosno dolazi do stvaranja apscesa. Dalji tok takve infekcije ide kroz nekoliko faza:

 

 Snimak abscesa

 

- prva ili periodoncijska faza - predstavlja početni stadijum prelaska infekcije u tkivo oko zuba tj. ona predstavlja nastavak i komplikaciju zapaljenja pulpe zuba. Ova faza traje nekoliko sati i, ukoliko se ne izliječi, prelazi u sledeću fazu. Subjektivni znaci u ovom stadijumu nisu naročito izraženi, i to u vidu bola na pritisak tako da osoba izbjegava žvakanje sa te strane vilice;

 

 

- druga ili enostalna faza - zbog pritiska i sastava gnojnog sadržaja apscesa dolazi do razaranja kosti i širenja samog apscesa. Subjektivni simptomi su u vidu spontanih, trajnih bolova u vidu kljucanja. Zub je osjetljiv i na najmanji dodir. Takođe je osjetljiv na toplo, dok hladno smanjuje bolove.;

 

 

- treća ili subperiostalna faza - stvorena gnojna kolekcija se širi dok ne dođe do površnog sloja kosti (periosta). Pod pritiskom gnoja periost se odiže od kosti i stvara se blagi otok. Kako je periost jako inervisan živcima, to je ova faza veoma bolna;

 

 

- četvrta ili submukozna faza - označava da je gnojna kolekcija probila periost i stvorila otok. Mjesto gdje će se otok stvoriti zavisi od više faktora tako da može izaći bilo gdje u usnoj duplji kao i na licu. Kako je pritisak u apscesu opao isticanjem gnoja u meko tkivo to je i bol opao, tako da ova faza predstavlja jednu vrstu olakšanja za obolele.

 

Terapija abscesa i granuloma

Može biti konzervativna i hirurška.U svakom slučaju,neophodno je proceniti da li je zub uzročnik moguće lečiti,ili se mora izvaditi.

Ukoliko se proceni da se zub može sačuvati,potrebno je lečenje kanala korena zuba.U velikom broju slučajeva, uz upornost i strpljenje lekara i pacijenta može se postići potpuno izlečenje, ako je process mali, ili se bar može smanjiti,pa će hirurško lečenje biti jednostavnije.

Koje su komplikacije u slučaju nelečenja cista i granuloma?

Komplikacije nelečenih periapikalnih promena mogu biti lokalne i sistemske. Lokalne komplikacije podrazumevaju: razvoj akutne dentogene infekcije, širenje promene uz razaranje kosti, oštećenje susednih zdravih zuba i prodiranje u okolne anatomske strukture (sinus, nos). Zubi sa periapikalnim promenama smatraju se fokusima (žarištima) koji mogu ugroziti udaljene organe i sisteme (oboljenja srca, kožna oboljenja itd…), biti uzrok nejasnih simptoma (povišena telesna temperatura), ili biti uzrok nejasnog bola u predelu lica i glave.

U predelu vrha korena zuba mogu biti lokalizovane i druge promene o čemu treba voditi računa prilikom dijagnostike i odabira terapijske procedure!